OTOK
Ti se
Povukao od svijeta
Svijet se
Odmakao od tebe
Ti se
Zabavljen sobom
(Sustignut kletvom)
Udaljio od ljudi
Ljudi se
Vođeni instinktom
(Zavedeni slutnjama)
Okrenuli od tebe
Svejedno je sad
Tko je prvi počeo NE LJUTI SE
Ne bježim ja u šutnju
To je šutnja izbjegla u me
Dao sam joj utočište
Od olujnih monologa
U mrkloj špilji grla
Ne istjeruj je zapitkivanjem
Što je
Kako
Zašto
Prenoćit će i otići dalje
Budimo joj blagi
Uzvratit će nam darom
Opreza s riječima
Drevnim umijećem prešućivanja
Tajnom nad tajnama
PAUN
Odrasla moja kći
Prerasla mi mater
A ne umije slagati
Ne zna prevariti
Ni pretvarati se
Ne poima izdaju rat smrt rođenje
Naciju i vjeru
Ne razumije novac
Boga
(Tko razumije?)
Nema pojma što je vlast
Zna jedino za pauna Đuru
Iz šume oko Predsjedničkih dvora
Jezik joj je težak poput ćaćinog zavičaja
Moja kći ne protrne na spomen zavičaja
Nikad neće protrnuti
Ni opsovati
Na tu
I druge apstrakcije
JEZIK
Sazvalo sastanak u firmi
Došlo nas više od stotinu
Pola mi
Hrvati Bošnjaci Srbi Makedonci Albanci
Ostalo Turci
Nešto Rumunja Mađara Grka
Nijemaca slabo ništa
Viče na nas šef Rumunj
Ne radimo dobro
Zabušavamo
Pjena mu frca s usana
Minimum je stopedeset paketa za osam radnih sati
Ko ne može nije za Deutsche Post
Filiale Rosenheim
Bit će otkaza
Nek nam je jasno
Mi šutimo
Niko ne zna njemački toliko
Da mu odgovori
Da mu skreše
Naučit ću taj njemački
Jebo mu ja mater
Mislimo u sebi
Samo da se mogu dobro posvađat
Razilazimo se ko poražena vojska
Hvatamo se mobitela i cigara
Krvi mi Irudove
Kaže jedan iz Prozora
Ovo je prvi put
Da se nisam pobijo
S onim ko je vako galamio na me
Jesam i s ćaćom i s fratrom
I sa starijim bratom
Smijemo se blentavo
Ostali gledaju šta nam je
Niko nas ne razumi
Što bi se reklo
Mi se smijemo i kad je najteže
USAMLJENICI
Stipi Čuiću
Njih jedino razumijem
Jedino su oni moji
Premda ja nisam njihov
Rijetki usamljenici srednjih godina
Ili malo stariji
Nikli u kamenu južnih provincija
Nasukali se na votke i opuške
Oljuštenih velegradskih šankova
Mimoilazimo se
Uvijek sami
Poželim da im pružim ruku
Da kažem
Razumijem te čovječe
Tvoju muku nepripadanja
I želju da ne budeš stranac
Ni dolje gdje ti je bilo usko
Ni ovdje gdje je malo šire
Da budeš svoj među svojima
Rodijak među rodijacima
Građanin među građanima
Glava stabilne obitelji
Bezglavi pijanac
Nerealizirani ljubavnik ekscentričnih gradskih žena
Lišen pratnje glasina
Nikad ne priđem da prozborimo
Bojim se
Nesigurnosti
Gorčine
Tersluka
Opsjednutosti Hrvatskom
Dovijeka nedovoljno našom
Zavazda više udbaškom
Stoga samo produžim
Pitam se
Misle li i oni o meni
Ili su njihove misli ipak uzvišenije
